Socijalna skrb

Ciljevi:

1. Smanjenje siromaštva Roma
2. Smanjenje broja radno sposobnih korisnika novčanih pomoći
3. Prevencija poremećaja u ponašanju kod romske djece
4. Poboljšanje kvalitete življenja osoba s invaliditetom
5. Primjena mjera obiteljskopravne zaštite romske djece
6. Poticanje udomiteljstva u romskim obiteljima
7. Poticanje pružanja humanitarne pomoći

Unatoč činjenici da su pripadnici romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj u značajnoj mjeri obuhvaćeni primjenom prava iz sustava socijalne skrbi, siromaštvo i isključenost su socijalni problemi koji su u velikoj mjeri prisutni u romskoj zajednici.

Životni standard većine Roma je izrazito nizak. Smanjena dostupnost zdravstvene zaštite, niska razina obrazovanja, stanovanje u vrlo lošim uvjetima, te niska stopa zaposlenosti samo su neki čimbenici koji u međusobnoj uzročno-posljedičnoj vezi doprinose stalno prisutnoj marginalizaciji ove skupine stanovništva, te njihovoj ovisnosti o socijalnoj, odnosno društvenoj skrbi.

Sustav socijalne skrbi uređen je Zakonom o socijalnoj skrbi i temeljem njega donijetim propisima. Odredbama spomenutog zakona korisnici imaju pravo na: savjetovanje, pomaganje u prevladavanju posebnih teškoća, pomoć za uzdržavanje, pomoć za podmirenje troškova stanovanja, jednokratnu pomoć, doplatak za pomoć i njegu, pomoć i njegu u kući, osobnu invalidninu, osposobljavanje za samostalan život i rad, skrb izvan vlastite obitelji i druge pomoći.

Pomoć za uzdržavanje ostvaruje samac ili obitelj koji nema sredstva za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba u propisanoj visini, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom, prihodom od imovine, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način. Osim prihoda, odnosno ispunjavanja uvjeta koji se odnosi na imovinski cenzus, radno sposobna osoba dužna je redovito se prijavljivati mjerodavnoj službi za zapošljavanje, te prihvatiti svaki ponuđeni posao, neovisno o stručnoj spremi.

Visina pomoći za uzdržavanje utvrđena je u postotku osnovice za socijalna davanja koju određuje Vlada Republike Hrvatske i trenutačno iznosi 400,00 kuna.

Visina pomoći za obitelj utvrđuje se ovisno o broju članova obitelji, njihovoj dobi, radnoj sposobnosti i drugim obilježjima obitelji, što znači da iznos pomoći za uzdržavanje višečlanih obitelji nije jednak.

Prema podacima Ministarstva rada i socijalne skrbi, u Republici Hrvatskoj trenutačno 7.127 samaca i obitelji, odnosno približno 21.381 osoba romske nacionalnosti, koristi pravo na pomoć za uzdržavanje. Ako se uzme u obzir procijenjeni broj od 30 000 do 40 000 Roma u Republici Hrvatskoj, vidljivo je da više od 50% njih živi od socijalne pomoći.

Udio broja korisnika pomoći za uzdržavanje romske nacionalnosti u ukupnom broju korisnika pomoći za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, relativno je visok i iznosi 13, 56%.

Velik broj korisnika ovoga prava može se objasniti već spomenutom niskom razinom obrazovanja i niskom stopom zaposlenosti, unatoč činjenici da su većina od njih radno sposobne osobe, mlađe životne dobi.

Osim velikog broja Roma kojima je pomoć za uzdržavanje glavni i često jedini prihod u obitelji, nadležne službe socijalne skrbi uočile su nenamjensko trošenje pomoći koja je prvenstveno namijenjena zadovoljenju osnovnih životnih potreba. Naime, u većini romskih naselja, osim siromaštva, prisutan je alkoholizam kod mnogih Roma i u svezi s tim drugi oblici društveno neprihvatljivog ponašanja, maloljetnička delinkvencija, prostitucija, kockanje, velik broj krvnih delikata, kao i delikata protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa i dr., koji posebice eskaliraju u vrijeme isplata navedene pomoći. Zbog toga centri za socijalnu skrb koriste zakonsku mogućnost i Romima pomoć za uzdržavanje odobravaju u naturi.

Uz pravo na pomoć za uzdržavanje Romi ostvaruju pravo na jednokratnu pomoć, te pomoć za ogrijev i pomoć za nabavu obveznih školskih udžbenika.

Prava socijalne skrbi koja se odnose na osobe s invalidnošću: doplatak za pomoć i njegu, pomoć i njega u kući, osobna invalidnina, skrb izvan vlastite obitelji i naknada do zaposlenja, u odnosu na sveukupnu romsku populaciju, primjenjuju se u vrlo malom broju. Prema podacima Ministarstva rada i socijalne skrbi trenutačno u Republici Hrvatskoj osobnu invalidninu koriste samo 73 Roma, a pravo na doplatak za pomoć i njegu njih 265.

Navedeno ne znači da u romskoj populaciji nema osoba s invalidnošću ili da ih je vrlo malo, nego da su zanemareni od drugih članova obitelji koji za njih ne traže pomoć, a neotkriveni od nadležnih službi, te stoga nedovoljno zaštićeni.

Niska obrazovna razina roditelja i otežana dostupnost zdravstvene zaštite, samo su neki čimbenici koji su doprinijeli takvom stanju. Nadalje, ostvarenjem osnovnog materijalnog prava (pomoći za uzdržavanje), prestaje interes za druge mogućnosti, te se vrlo često događa da ni zdravstvena niti socijalna služba nema saznanja o postojanju osobe s invalidnošću na svom području, pa shodno tome ne mogu ni poduzimati određene mjere.

Od usluga socijalnog rada, često se koriste pravom na savjetovanje i pomaganje u prevladavanju posebnih teškoća, pri čemu stručni djelatnici centara za socijalnu skrb pripadnicima romske nacionalne manjine pružaju pomoć u prevladavanju nedaća i poteškoća u svezi s bolešću i starošću, problemima u odgoju djece, vođenju kućanstva, rješavanju stambenih problema, sređivanjem osnovne osobne dokumentacije i sl.

Pravo na skrb izvan vlastite obitelji, smještajem u dom socijalne skrbi ili udomiteljsku obitelj, prema već spomenutom izvoru, ostvaruju 294 osobe romske nacionalnosti, od toga broja 134 osobe smještaj u udomiteljskoj obitelji, a 160 osoba, smještaj u domu socijalne skrbi. Iz navedenih podataka vidljivo je da se i ovo pravo ne primjenjuje u značajnijem broju, jer se Romi zbog svojih običaja opiru smještaju izvan vlastite obitelji, osobito Romi starije životne dobi.

Značajno područje socijalne skrbi u odnosu na romsku populaciju, područje je obiteljske i kazneno pravne zaštite.

Centar za socijalnu skrb u okviru javnih ovlasti i u skladu s odredbama Obiteljskog zakona, radi zaštite i dobrobiti djeteta poduzima različite mjere prema roditeljima koji nedovoljno brinu o svom djetetu. Mjere radi zaštite prava i dobrobiti djeteta poduzimaju se u pravilu postupno, od upozorenja roditelju na pogrješke i propuste u skrbi i odgoju djeteta do, ako navedena mjera nije dala rezultate, primjene sljedećih oštrijih mjera. Mjera nadzora nad roditeljskom skrbi primjenjuje se u slučaju kada su pogreške i propusti u skrbi o djetetu učestali, odnosno kada je evidentno da je roditeljima potrebna posebna pomoć u odgoju djeteta. Ova mjera primjenjuje se najduže godinu dana i tijekom njene primjene voditelj mjere pomaže roditelju u odgoju i skrbi o djetetu. Ako u tom roku nije postignuta kvalitetnija roditeljska skrb, te roditelj u većoj mjeri zanemaruje podizanje i odgoj djeteta, tako da ne skrbi dovoljno o prehrani, higijeni, odijevanju, medicinskoj pomoći, redovitom pohađanju škole, ne sprječava dijete u skitnji, prosjačenju i krađi, te ako dijete nije zaštitio od štetnih postupaka drugih osoba, centar za socijalnu skrb će roditelju oduzeti pravo da živi sa svojim djetetom i odgaja ga, te će dijete povjeriti na čuvanje i odgoj drugoj osobi ili ustanovi. Roditelju koji zlorabi ili grubo zanemaruje roditeljske dužnosti i prava, oduzet će se roditeljska skrb odlukom suda. Pod grubom zlorabom roditeljske dužnosti, razumijeva se: tjelesno ili duševno nasilje nad djetetom, spolno iskorištavanje djeteta, prisila na pretjerani rad i dr. Grubo zanemarivanje djeteta razumijeva, između ostalog, i zanemarivanje skrbi za osnovne potrebe djeteta, napuštanje djeteta i dr.

Radi ilustracije postupanja centra za socijalnu skrb u primjeni navedenih mjera zaštite prava i dobrobiti romske djece, navodimo da su se navedene mjere (od upozorenja do oduzimanja roditeljske skrbi) primijenile na sljedeći način: upozorenje u 534 slučaja; nadzor nad roditeljskom skrbi u 131 slučaju; povjera na odgoj i čuvanje 166 puta, te oduzimanje roditeljske skrbi u 39 slučaja.

Navedeni podaci ukazuju na relativno malobrojnu primjenu ovih mjera u odnosu na stvarno stanje. Naime, poznato je da veliki broj romske djece prosjači, ne pohađa osnovnu školu, nisu obuhvaćeni cijepljenjem, što sve ukazuje na zanemarivanje djece od strane roditelja, te potrebu češće primjene spomenutih mjera, ali i određenu toleranciju centara za socijalnu skrb prema navedenom ponašanju roditelja.

Opisano možemo objasniti činjenicom da stručni djelatnici centra za socijalnu skrb, uvažavajući tradicijski i način življenja romskih obitelji, te uvjeta u kojima Romi žive (loši stambeni uvjeti u naseljima na rubovima urbaniziranih sredina, bez osnovne infrastrukture, sklonost prosjačenju, nepohađanje škole i sl.), ne primjenjuju striktno navedene zakonske odredbe, već daju prednost pravu djeteta da živi sa svojim roditeljem i prirodnom pravu roditelja da živi sa svojim djetetom.

Stoga aktivnosti službe socijalne skrbi idu u pravcu materijalnog zbrinjavanja romskih obitelji, a navedene mjere zaštite djece primjenjuju se samo kada je djetetu u obitelji ozbiljno ugroženo zdravlje, odnosno život. Očito je da su centri za socijalnu skrb značajno tolerantniji u primjeni mjera obiteljsko-pravne zaštite, kad su u pitanju romske obitelji, te se na oduzimanje prava roditeljske skrbi u pravilu odlučuju tek u uvjetima teške ugroženosti zdravlja ili života djeteta, odnosno da je određene mjere potrebno prilagoditi tradicijskom načinu življenja, ali pri tome nužno u potpunosti zaštititi prava i interese djeteta. Kako tradicijski način življenja Roma često nije sukladan interesima djeteta, potrebno je postupno i sustavno promicati prava i najbolji interes djeteta.

Općenito gledajući sliku socijalnog statusa romske manjine u Hrvatskoj kroz ostvarena prava u sustavu socijalne skrbi, može se zaključiti da Romi zbog izrazito lošeg materijalnog statusa, u većini slučajeva siromaštva i socijalne isključenosti, nužno trebaju pomoć države u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.

Cilj:

Smanjenje siromaštva i broja radno sposobnih korisnika novčanih pomoći, te poboljšanje učinkovitosti socijalne skrbi, kroz uključivanje romskih mentora, organiziranje radionica za romsku populaciju, osposobljavanje romskih udomiteljskih obitelji.
Uspostava dosljedne primjene mjera obiteljsko-pravne zaštite romske djece.
 

Mjere:

1. Zapošljavanje optimalnog broja stručnih radnika u centrima za socijalnu skrb koji djeluju na području naseljenim romskom populacijom. S obzirom na specifičnosti rada procjenjuje se da bi u 2004. trebalo zaposliti pet diplomiranih socijalnih radnika.

   Nositelj: Ministarstvo rada i socijalne skrbi
   Rok: 2004. godina
   Sredstva: 360.000,00 kuna

2. Osposobljavanje stručnih radnika centara za socijalnu skrb za bolje razumijevanje romske populacije, uključivanje sadržaja o Romima u nastavne programe, te organiziranje prakse u romskim naseljima za studente Studijskog centra za socijalnu skrb, radi bolje pripreme za budući posao.

   Nositelj: Ministarstvo rada i socijalne skrbi; Studijski centar socijalnog rada
   Rok: 2004. godina
   Sredstva: 100.000,00 kuna

3. Osposobljavanje romskih mentora za provedbu mjera obiteljsko-pravne zaštite i drugih aktivnosti kojima bi se osigurala bolja koordinacija između službe socijalne skrbi i Roma.

   Nositelj: Ministarstvo rada i socijalne skrbi u suradnji s romskim i drugim udrugama
   Rok: 2004. godina
   Sredstva: 100.000,00 kuna

4. Organiziranje radionice za male skupine Roma, sa sljedećim sadržajima: upoznavanje s temeljnim pravima iz sustava socijalne skrbi (materijalna prava, prava osoba s invalidnošću, mjere obiteljske i kazneno-pravne zaštite, obiteljskih odnosa, posebice s naglaskom nužnosti sprječavanja maloljetničkih brakova uz primjerice novčanu naknadu, intervencija i mogućnosti pomoći u rješavanju obiteljskih i/ili bračnih odnosa, te rješavanju kriznih situacija u obitelji), s mogućnostima rješavanja poremećaja u ponašanju djece i mladeži, te problema ovisnosti, posebice alkoholizma, upoznavanje s načinom zaštite od trgovanja ljudima i seksualnog iskorištavanja i dr.

   Nositelj: Centri za socijalnu skrb, županijski zavodi za javno zdravstvo, romske i druge udruge, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
   Rok: 2004. godina i kontinuirano
   Sredstva: 50.000,00 kuna u 2004. godini

5. Poticanje razvoja organizacija civilnog društva, uključujući i romske udruge, za provedbom programa pružanja humanitarne pomoći i usluga u socijalnoj skrbi (osnivanje pučkih kuhinja u naseljima, organiziranje pomoći i skloništa za beskućnike i žrtve nasilja, programi za stjecanje raznih vještina i znanja, organiziranje slobodnog vremena za djecu i mladež i dr.),

   Nositelj: Savjet za razvoj civilnog društva, Ministarstvo rada i socijalne skrbi, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, romske udruge
   Rok: 2004.godina i kontinuirano
   Sredstva: 300.000,00 kuna putem Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva (CARDS program)

6. Provedba istraživanja o Romima s invaliditetom radi utvrđivanja njihovog broja, vrste i stupnja invalidnosti, te predlaganja mjera za poboljšanje kvalitete življenja Roma s invaliditetom.
   Nositelj: Ministarstvo zdravstva, Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, županijski zavod za javno zdravstvo, Ministarstvo rada i socijalne skrbi u suradnji s romskim udrugama
   Rok: 2004. godina
   Sredstva: 300.000,00 kuna

7. Poticanje razvoja udomiteljske skrbi u romskim obiteljima, posebice za smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

   Nositelj: Ministarstvo rada i socijalne skrbi, centri za socijalnu skrb, nevladine udruge
   Rok: 2004. godina i kontinuirano
   Sredstva: nema posebnih izdataka

8. Osposobljavanje stručnih radnika centara za socijalnu skrb za dosljednu primjenu mjera obiteljskog prava zaštite romske djece.

   Nositelj: Ministarstvo rada i socijalne skrbi
   Rok: 2004. godina i kontinuirano
   Sredstva: 100.000,00 kuna