Nacionalni program za Rome
U Republici Hrvatskoj, prema procjenama živi više od 30 000 Roma.
Romi su u značajnoj mjeri marginalizirani skoro u svim društvenim i javnim djelatnostima. Uvjeti življenja Roma lošiji su od prosječnih uvjeta življenja većinskog stanovništva i drugih nacionalnih manjina.
U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina, a sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, socijalna pravda, te poštivanje prava čovjeka, medu najvišim su vrijednostima njenog ustavnog poretka (članci 3. i 15. Ustava Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: Ustav). Člankom 14. Ustava propisano je: "Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki." Na tim ustavnim odrednicama temelji se Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i sustav zakonodavstva u Republici Hrvatskoj kojim se štite ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
Romi su nacionalna manjina koja, prema popisu stanovništva iz 2001. godine čini 0,21% stanovništva, odnosno kojih ima 9.463. No procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj živi znatno veći broj Roma, između 30.000 i 40.000. Razlika između utvrdenog i procijenjenog broja Roma u najvećoj je mjeri posljedica odluke samih Roma da se prilikom popisa stanovništva izjašnjavaju kao pripadnici neke druge narodnosti, a ne kao Romi, ali i zbog neriješenih statusnih pitanja.
Romi su u Republici Hrvatskoj, kao i u mnogim zemljama u kojima žive, nažalost, zbog slabe obrazovanosti, neuključenosti u formalne oblike rada, specifičnog načina življenja i drugih karakteristika, u većoj ili manjoj mjeri marginalizirani: ekonomski, prostorno, kulturološki, politički.
Ocijenivši položaj romske zajednice težim od položaja drugih manjinskih zajednica u Europi, Vijeće Europe i Europska unija posljednjih godina, posebice od 1993. godine, posvećuju osobitu pozornost problematici Roma te potiču zemlje članice i druge zemlje u regiji na sustavno rješavanje problema Roma, kako bi se zatečeni jaz što brže prebrodio, a uvjeti življenja Roma poboljšali. Pritom u svojim rezolucijama i preporukama apeliraju na multidisciplinarni i sustavni pristup u rješavanju problema na svim područjima, a posebice se zalažu za ostvarivanje prava djece, omogućavanje stjecanja obrazovanja, osiguravanje zdravstvene i socijalne zaštite, primjerenog stanovanja, te iskorjenjivanje diskriminacije i segregacije na bilo kojoj osnovi (rasnoj, nacionalnoj, vjerskoj, spolnoj,...). Osobita pozornost pridaje se položaju Roma u zemljama tranzicije, jer gospodarske i socijalne teškoće s kojima su suočene ove zemlje dodatno otežavaju njihov položaj.
Položaj Roma i uvjeti njihova življenja su godinama bili na marginama društvenog interesa, što je pridonijelo značajnom zaostajanju kvalitete uvjeta njihovog življenja u odnosu na prosječnu kvalitetu uvjeta življenja većinskog stanovništva. Odnosi se to na njihov status u društvu, način na koji je organizirano obrazovanje, te zdravstvena i socijalna skrb, na mogućnosti očuvanja nacionalnog identiteta, rješavanje statusnih pitanja, zapošljavanje, medijsku prezentaciju, političku zastupljenost i sl.
Procjenjujući da postojeći jaz Romi sami ne mogu prebroditi, a odlučno nastojeći promijeniti postojeće stanje, s ciljem ostvarivanja Ustavom i pravnim sustavom Republike Hrvatske zajamčenih prava te uklanjanja svih oblika diskriminacije, Vlada Republike Hrvatske donosi Nacionalni program za Rome (u daljnjem tekstu: Program).
U izradi teksta Nacionalnog programa za Rome sudjelovala su ministarstva i druga državna tijela u čiji djelokrug ulazi ova problematika, vijeća romske nacionalne manjine, predstavnici romskih udruga, zastupnici nacionalnih manjina, lokalna i područna (regionalna) samouprava, udruge za zaštitu ljudskih prava, te medunarodne organizacije i institucije. Održana su četiri tematska seminara u čijem radu su sudjelovali predstavnici Roma, te domaćih i stranih eksperata. Radni tekst Nacionalnog programa bio je na javnoj raspravi tijekom koje je organizirano više konzultativnih sastanaka, posebno s nadležnim tijelima županija u kojima Romi žive.
U provedbi Programa sudjelovat će tijela državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave, druge vladine i nevladine institucije, domaće i strane udruge, međunarodne organizacije, Romi i romske udruge te drugi zainteresirani građani Hrvatske.
Sredstva za provedbu Programa osigurat ce se iz Državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te iz donacija i drugih izvora.
Romi su u značajnoj mjeri marginalizirani skoro u svim društvenim i javnim djelatnostima. Uvjeti življenja Roma lošiji su od prosječnih uvjeta življenja većinskog stanovništva i drugih nacionalnih manjina.
U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina, a sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, socijalna pravda, te poštivanje prava čovjeka, medu najvišim su vrijednostima njenog ustavnog poretka (članci 3. i 15. Ustava Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: Ustav). Člankom 14. Ustava propisano je: "Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki." Na tim ustavnim odrednicama temelji se Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i sustav zakonodavstva u Republici Hrvatskoj kojim se štite ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
Romi su nacionalna manjina koja, prema popisu stanovništva iz 2001. godine čini 0,21% stanovništva, odnosno kojih ima 9.463. No procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj živi znatno veći broj Roma, između 30.000 i 40.000. Razlika između utvrdenog i procijenjenog broja Roma u najvećoj je mjeri posljedica odluke samih Roma da se prilikom popisa stanovništva izjašnjavaju kao pripadnici neke druge narodnosti, a ne kao Romi, ali i zbog neriješenih statusnih pitanja.
Romi su u Republici Hrvatskoj, kao i u mnogim zemljama u kojima žive, nažalost, zbog slabe obrazovanosti, neuključenosti u formalne oblike rada, specifičnog načina življenja i drugih karakteristika, u većoj ili manjoj mjeri marginalizirani: ekonomski, prostorno, kulturološki, politički.
Ocijenivši položaj romske zajednice težim od položaja drugih manjinskih zajednica u Europi, Vijeće Europe i Europska unija posljednjih godina, posebice od 1993. godine, posvećuju osobitu pozornost problematici Roma te potiču zemlje članice i druge zemlje u regiji na sustavno rješavanje problema Roma, kako bi se zatečeni jaz što brže prebrodio, a uvjeti življenja Roma poboljšali. Pritom u svojim rezolucijama i preporukama apeliraju na multidisciplinarni i sustavni pristup u rješavanju problema na svim područjima, a posebice se zalažu za ostvarivanje prava djece, omogućavanje stjecanja obrazovanja, osiguravanje zdravstvene i socijalne zaštite, primjerenog stanovanja, te iskorjenjivanje diskriminacije i segregacije na bilo kojoj osnovi (rasnoj, nacionalnoj, vjerskoj, spolnoj,...). Osobita pozornost pridaje se položaju Roma u zemljama tranzicije, jer gospodarske i socijalne teškoće s kojima su suočene ove zemlje dodatno otežavaju njihov položaj.
Položaj Roma i uvjeti njihova življenja su godinama bili na marginama društvenog interesa, što je pridonijelo značajnom zaostajanju kvalitete uvjeta njihovog življenja u odnosu na prosječnu kvalitetu uvjeta življenja većinskog stanovništva. Odnosi se to na njihov status u društvu, način na koji je organizirano obrazovanje, te zdravstvena i socijalna skrb, na mogućnosti očuvanja nacionalnog identiteta, rješavanje statusnih pitanja, zapošljavanje, medijsku prezentaciju, političku zastupljenost i sl.
Procjenjujući da postojeći jaz Romi sami ne mogu prebroditi, a odlučno nastojeći promijeniti postojeće stanje, s ciljem ostvarivanja Ustavom i pravnim sustavom Republike Hrvatske zajamčenih prava te uklanjanja svih oblika diskriminacije, Vlada Republike Hrvatske donosi Nacionalni program za Rome (u daljnjem tekstu: Program).
Izrada Nacionalnog programa
Program se temelji na odredbama međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina kojih je Republika Hrvatska stranka. Korištena su iskustva drugih zemalja koje sustavno rješavanju probleme Roma. U stvaranju Programa sudjelovali su i sami Romi, bez čijeg prihvaćanja i preuzimanja odgovornosti promjene neće biti moguće.U izradi teksta Nacionalnog programa za Rome sudjelovala su ministarstva i druga državna tijela u čiji djelokrug ulazi ova problematika, vijeća romske nacionalne manjine, predstavnici romskih udruga, zastupnici nacionalnih manjina, lokalna i područna (regionalna) samouprava, udruge za zaštitu ljudskih prava, te medunarodne organizacije i institucije. Održana su četiri tematska seminara u čijem radu su sudjelovali predstavnici Roma, te domaćih i stranih eksperata. Radni tekst Nacionalnog programa bio je na javnoj raspravi tijekom koje je organizirano više konzultativnih sastanaka, posebno s nadležnim tijelima županija u kojima Romi žive.
Provedba Nacionalnog programa
Ovim programom želi se na sustavan način pomoći Romima u poboljšanju uvjeta življenja te da se uključe u društveni život i procese odlučivanja u lokalnoj i široj zajednici, a da pri tom ne izgube vlastiti identitet, kulturu i tradiciju.U provedbi Programa sudjelovat će tijela državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave, druge vladine i nevladine institucije, domaće i strane udruge, međunarodne organizacije, Romi i romske udruge te drugi zainteresirani građani Hrvatske.
Sredstva za provedbu Programa osigurat ce se iz Državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te iz donacija i drugih izvora.